U rukama imate pravosnažnu sudsku presudu kojom je jasno utvrđena obaveza drugog roditelja da doprinosi na ime izdržavanja vašeg zajedničkog malodobnog dijeteta (tzv. alimentacija). Međutim, nikako ne možete da je naplatite? Šta vam je činiti? Da li postoji neki pravni put da se roditelj koji neće da plaća alimentaciju, prinudno natjera da ispunjava tu svoju osnovnu roditeljsku obavezu?
Porodični zakon u Federaciji BiH i u Republici Srpskoj na vrlo sličan način uređuju pitanje alimentacije, te propisuju da su roditelji dužni izdržavati malodobno dijete i u izvršavanju te obaveze moraju iskoristiti sve svoje mogućnosti i sposobnosti.
Porazna je činjenica, a to je svakodnevnica u sudskoj praksi, da jedan od roditelja nakon razvoda braka ne ispunjava obavezu izdržavanja svog vlastitog dijeteta tj. ne plaća alimentaciju. Neki roditelji to pravdaju činjenicom da su nezaposleni, da nemaju dovoljno novca ni za sebe, dok drugi grubo i otvoreno zanemaruju ovu obavezu iz prostog razloga jer ne žele da izdržavaju svoje dijete.
Roditelj kojem je nakon sudskog postupka povjereno dijete na odgoj, brigu i roditeljsko staranje, često nije ni upoznat sa svojim pravima u pogledu naplate alimentacije od roditelja koji neće da je plaća. U takvim slučajevima roditelj kojem je povjereno dijete mora da preuzme cjelokupnu brigu o dijetetu, iako ima pravo da traži alimentaciju od drugog roditelja kojem dijete nije povjereno.
Ko odlučuje o izdržavanju malodobnog dijeteta?
O izdržavanju malodobnog dijeteta odlučuje sud svojom presudom, a kojoj prethodi postupak koji se inicira podnošenjem tužbe ukoliko ne postoji sporazum među bračnim/vanbračnim partnerima oko visine iznosa za izdržavanje dijeteta. Najčešće se ovo pitanje rješava u okviru same brakorazvodne parnice, ali postoji i izuzetak a taj je kada partneri nisu bili u braku nego u vanbračnoj zajednici a imaju zajedničko malodobno dijete i tada postoji obaveza izdržavanja tog dijeteta.
Do kada traje obaveza izdržavanja dijeteta?
Obaveza izdržavanja dijeteta traje sve do punoljetstva, a ako se dijete nalazi na redovnom školovanju onda traje najkasnije do 26. godine. Ako je punoljetno dijete zbog bolesti, fizičkih ili psihičkih nedostataka nesposobno za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, roditelji su dužni izdržavati ga dok ta nesposobnost traje.
Šta sud uzima u obzir prilikom određivanja visine izdržavanja?
Prilikom određivanja visine izdržavanja, sud posebno uzima u obzir uzrast dijeteta, potrebe za njegovo školovanje ali i primanja, imovinu i druge okolnosti koje su prisutne kod roditelja koji je dužan da doprinosti izdržavanju. U postupku za izdržavanje dijeteta sud će posebno cijeniti kao doprinos za izdržavanje dijeteta rad i brigu koju u odgoj i podizanje dijeteta ulaže roditelj sa kojim dijete živi.
Šta ako jedan roditelj neće da plaća alimentaciju?
Suštinsko pitanje na koje ovaj tekst pretenduje da odgovori jeste, šta ako jedan roditelj ne postupa prema pravosnažnoj presudi i neće da plaća alimentaciju. Tada je jedino rješenje da se pred nadležnim sudom pokrene izvršni postupak na osnovu prijedloga, u kojem će se decidno navesti izvršni naslov (pravosnažna presuda kojom je utvrđena obaveza), zatim izvršenik (roditelj koji ne plaća alimentaciju), te iznosi koji su dospjeli a nisu plaćeni, kao i predmet i sredstvo izvršenja (npr. izvršenje na plaći izvršenika ili na njegovim primanjima po osnovu penzije itd.) Kada sud donese rješenje o izvršenju i okonča izvršni postupak, tada se alimentacija po sili zakona skida sa plaće ili penzije izvršenika. Ukoliko taj roditelj nema ni plaću ni penziju, u izvršnom postupku se mogu plijeniti njegove pokretne stvari, nekretnine, novčana sredstva kojima raspolaže i to sve sa ciljem da bi se namirila alimentacija za dijete. Izvršni postupak daje pozitivne rezultate ali samo ukoliko roditelj koji ne plaća alimentaciju ima neku imovinu.
Šta se može učiniti kada roditelj izbjegava plaćanje alimentacije?
Kada roditelj izbjegava plaćanje alimentacije, uputno je radi ostvarivanja dijetetovog prava posegnuti i za krivičnom prijavom protiv takvog roditelja, zbog osnova sumnje da je počinio krivično djelo ”Izbjegavanje izdržavanja”, pa takav roditelj može i krivično odgovarati te mu se po okončanju eventualnog krivičnog postupka može izreći uvjetna osuda ili kazna zatvora. U slučaju kada mu se izrekne uvjetna osuda (koja je najčešća prisutna u praksi za to krivično djelo), uz istu mu se može odrediti obaveza urednog plaćanja izdržavanja te podmirenja dospjelih obaveza, pa ukoliko takav roditelj ne ispuni tu obavezu, rizikuje da u konačnici završi u zatvoru. Ovakve krivične prijave u praksi često dovedu do toga, da se taj neodgovorni roditelj osvijesti i iskoristi sve svoje mogućnosti i sposobnosti kako bi počeo redovno plaćati alimentaciju.
Ovaj tekst treba da ohrabri roditelje kojima je dijete povjereno na roditeljsko staranje, da putem izvršnog postupka potražuju alimentaciju od drugog roditelja, jer je alimentacija dijetetovo pravo, dok sa druge strane treba da uputi neodgovorne roditelje da se osvijeste, jer neplaćanjem alimentacije samo škode vlastitom dijetetu i postupaju krajnje nehumano jer mu uskraćuju zadovoljenje njegovih osnovnih i svakodnevnih potreba (hrana, odjeća, stvari potrebne za školu itd.), a uz to takvi roditelji rizikuju i da budu optuženi a najčešće i osuđeni zbog izbjegavanja izdržavanja vlastitog dijeteta.
