Opomena pred tužbu je pravni akt, kojim se najčešće jedna strana upozorava da će protiv nje biti pokrenut sudski postupak, ukoliko ta strana ne ispuni određenu obavezu, uslov ili ne preduzme određene radnje koji se od nje traže. Ova vrsta upozorenja, ima za cilj da se mirnim putem izvan sudskog sistema riješi postojeći spor između dvije ili više strana. Njena prednost se ogleda u činjenici, da se njom štedi ne samo vrijeme i novac, nego se istovremeno izbjegava skup i dugotrajan sudski postupak.
Opomena pred tužbu se sačinjava u pismenoj formi i predstavlja sredstvo za mirno rješavanje spora, prije nego što se zatraži sudska zaštita vlastitog prava.
Sastavni dijelovi opomene pred tužbu:
1. Naziv i adrese stranaka > Lični podaci i adresa onoga koji šalje opomenu pred tužbu (podnosilac opomene) i onoga kome se upućuje opomena pred tužbu (primalac opomene).
2. Opis spora > Detaljan opis spora, situacije ili problema koji se nastoji riješiti mirnim putem.
3. Zahtjev za izbjegavanje tužbe > Precizno istaknut zahtjev, uslov ili radnja koju primalac opomene mora ispuniti da bi izbjegao utuženje.
4. Pouka opomene pred tužbu > Upozorenje da će se pokrenuti sudski postupak, ukoliko se ne postupi po opomeni pred tužbu.
5. Rok za odgovor > Određivanje roka u kojem primalac opomene treba odgovoriti, odnosno postupiti po opomeni, da bi prevenirao pokretanje sudskog postupka. Najčešći rokovi u praksi su 8, 15 ili 30 dana.
Ovih pet sastavnih dijelova predstavljaju esencijalne dijelove opomene pred tužbu, a uz njih se mogu opcionalno dodati i neki drugi dijelovi shodno konkretnom sporu.
Iako opomena pred tužbu nije eksplicitno normirana pozitivnih propisima, pravni stručnjaci smatraju da njeno postojanje proizilazi iz čl. 19 Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) u kojem se kaže: ”Učesnici u obligacionom odnosu nastojaće da sporove rješavaju usaglašavanjem, posredovanjem ili na drugi miran način.”
Zaključak:
Opomena pred tužbu je izuzetno koristan alat koji se često koristi u advokatskoj praksi, čiji je glavni cilj omogućiti podnosiocu opomene da na brz, efikasan i manje skup način naplati svoja novčana potraživanja ili ostvari neko drugo pravo bez potrebe za pokretanjem sudskog postupka. Njom se unaprijeđuje komunikacija između strana, smanjuju se potencijalni troškovi i skraćuje se vrijeme rješavanja spora. Imajući u vidu da sudski postupci mogu trajati godinama i zahtijevati značajna novčana sredstva, slanje opomene pred tužbu predstavlja razuman korak u ostvarivanju prava izvan sudskog sistema, a što koristi ne samo podnosiocu opomene nego i primaocu iste.
